U mjesecu listopadu obilježavamo mnoge datume, a jedan od njih je i Svjetski dan životinja (4. listopada). Psima i mačkama bez doma, dan je to kao i svi drugi, no svijetu je prilika da barem jedan dan u godini svu svoju pozornost usmjeri na njihovu situaciju. Ako se pitate kakav se život vodi na ulici, odgovor je vrlo jednostavan: jadan, tužan i siromašan. Životinje su često zlostavljane, pate od vrućina ili hladnoća, a većina ih zbog uvjeta života i bolesti ne doživi ni odraslu dob. Mnogi psi i mačke bez vlastitog doma smješteni su u azile/skloništa ili udruge za napuštene životinje, u kojima o njima skrbe požrtvovni volonteri.
Kako bismo na prigodan način obilježili ovaj dan te skrenuli pozornost na ovu vrlo važnu problematiku, Vijeće učenika naše škole je na prijedlog pedagoginje, pokrenulo humanitarnu akciju prikupljanja pseće i mačje hrane (suhe i/ili konzervirane) te novčanih sredstava s ciljem pomoći prvom i najstarijem azilu za napuštene životinje na području grada Bjelovara – azilu „Šapa“ koji u našoj neposrednoj blizini brine o napuštenim životinjama.
Humanitarna akcija trajala je kroz cijeli listopad, a po njezinom završetku najaktivniji razred, u ovom slučaju 2.b sa njihovom razrednicom Biljanom Ilkoski dobio je zasluženu ”nagradu”. U četvrtak 10. studenog 2022. učenici su u pratnji djelatnika škole i sami posjetili azil „Šapa“. Iako su mnogi od njih veoma dobro upoznati sa radom udruge, gotovo svima je ovo bio prvi fizički susret sa istom i njihovim psećim korisnicima ”uživo”.
Doček je, kao što i priliči, bio spektakularan, tridesetak psećih duša koje čekaju „svog čovjeka“ glasno nas je dočekalo.. Kao što je ponajbolje zamijetila nastavnica Biljana Ilkoski: U najboljoj režiji majke prirode, udružio se čovjek s psom i kreirao čaroliju svijeta suživota ljudi sa životinjama, empatije, altruizma, dobrote, ljubavi i osmjeha. Molly, Misty, Medo, Goga, Tobi i tako redom (ispričavamo se psećoj družini što nismo sve predstavili 😊) natjecali su se u privlačenju naše pažnje, a mi smo im se odužili zagrljajima, toplinom i lijepim riječima: svime onime što svaki pas tj. ljubimac i zaslužuje. Naši domaćini oduševili su nas svojim pristupom prema njuškicama te nas upoznali sa njihovim ne tako lijepim životnim pričama i putevima dolaska do azila. Susret se odužio znatno duže nego li smo planirali, a pritom nas nije omela ni uporna kišica. Blatnjavi i ”dlakavi”, ali ispunjena srca napustili smo Šapu uz nadu da tragičnih psećih sudbina bude što manje te da svaka njuška nađe svoj topli dom.
Nakon doživljenog iskustva uistinu možemo zaključiti kako prava veličina čovjeka nije u njegovoj tituli kao ni statusnim simbolima, već u ljudskosti i poštovanju koju pokazuje prema svim živim bićima, a osobito onim slabijima.
