Učenice 4.D su na satu Filozofije, a u sklopu etičkih i moralnih problema suvremenoga doba, pogledale dokumentarni film bjelovarskog redatelja Đure Gavrana „Jedna od nas“. Film su pogledale večer prije, a drugi dan, 20.4., su imale online razgovor s redateljem filma i psihologinjom Silvijom Stanić iz Udruge roditelja Korak po korak. Film govori o temi kontroverznoj čak i za 21. stoljeće, o seksualnom zlostavljanju unutar obitelji. Više o filmu možete pročitati na: https://jednaodnas.com
Više o dojmovima na film i razgovor:
Svaka od nas – Jedna od nas
Teško da netko od starijih Bjelovarčana nije čuo za poznatog bjelovarskog redatelja Đuru Gavrana. Kada tome dodate činjenicu da je snimio novi dokumentarni film koji se bavi temom kontroverznom čak i za 21. stoljeće, tada zanimanje za film postaje još i veće. Godišnji izvedbeni kurikul za Filozofiju je već davno napisan, no budući da se pojavljuje
zanimljiva ponuda projekcije Gavranova filma maturantima, odlučih ga doraditi. „Hm, tema je i više nego izazovna, ali i ostvariva“, pomislih. Moje maturantice, iako sam im ukazala na tešku temu o kojoj ovaj film govori, pristaju bez imalo dvojbi na projekciju. Jedna maturantica je cijelu prepisku s Đurom preuzela na sebe, sve su dogovarali, a mene je samo obavještavala o terminima i mogućnostima provedbe projekcije. Napokon je sve
i dogovoreno: utorak, 20.4.2021. u 8 projekcija, od 9 sastanak putem, svima nam znanog, Zooma. Odlično!
U kasnim poslijepodnevnim satima 19.4.2021., naše do sad uspješno planiranje projekcije kreće nizbrdo – 4. D propisane su mjere samoizolacije. Dolazi do reorganizacije. Đuro šalje novu poveznicu za gledanje filma. Filmska večer može početi. Svaka od nas gledala je film u svoje vrijeme, u svom okruženju, s pauzama ili bez njih, ali istovremeno međusobno
komunicirajući. Naime, prije početka gledanja filma, otvorila sam zajednički Chat u koji su mi odmah nakon postavljanja poveznice, počele pristizati sljedeće poruke:
„Meni se čini da neću sutra imati baš pitanja; nisam ni na pola filma, a već sad mi je teško.“
„Uzimam pauzu svako malo, jeziv je osjećaj.“
„Ne znam iskreno što da mislim, pogledat ću film još jednom, ali s mamom.“
„Treba mi vremena da mi se sve slegne.“
„Mama ju je krivila za to. “
„Biste li joj Vi imali snage odgovoriti na e-mail?“
„Baš mi je gorak okus ostao od filma.“
„Kraj filma me najviše pogodio – je li to njen glas na kraju?“
„Pogledala sam sad film do kraja, zastrašujuće, pogotovo kraj.“
„Profesorice, je li loše to što se osjećam prazno?“
Naš razgovor bio je začinjen humorom, završio je virtualnim zagrljajem i pozdravom za laku noć. U 9 sati sastale smo se s redateljem filma i psihologinjom Udruge roditelja Korak po korak. Sve je spremno, no isto se ne može reći za naše dojmove. Najprije smo upitane o našoj motivaciji, a zatim o razlozima prijave za projekciju filma. Razloga je puno, ali osobna motivacija da se nešto promijeni i da se problemi koji se događaju svakodnevno najkrhkijim bićima – djeci, osvijeste u našem društvu, najjači je razlog. Pitanja upućena redatelju bila su raznovrsna – od samog načina snimanja filma do njegove svrhe i uspješnosti u realizaciji iste.
Zaključili smo da je prednost ovakvog načina gledanja filma ta što se ipak stignu iskomunicirati određene emocije, a dojmovi…još pristižu. Za vrijeme susreta s Đurom u jednom je trenutku nastala neugodna tišina, no ona je bila sve samo ne neugodna. Bila je i izrazito potrebna. Uslijedio je trenutak kada je jedna učenica rekla kako je njoj cijeli ovaj događaj otvorio oči i osvijestio je da se nalazi u razredu u kojem svaka od nas pruža oslonac i ulijeva povjerenje. Đuro nam se zahvalio na ugodnom druženju i zanimanju za njegov film. Možda je Đuro pomislio da smo se oprostile od njega i nastavile sa svojim svakodnevnim aktivnostima, no tek
tada je uslijedila lavina komentara u dobrom starom Chatu.
„Profesorice, ja sam pitala sve što mi je palo na pamet.“
„Baš super što se trude da se o toj temi više priča.“
„Smatram da je ovo sadržaj koji bismo trebali obrađivati na Satu razrednika.“
„Treba nam reforma školstva.“
„Meni je lakše kada muškarac o takvim temama priča na način na koji Đuro priča jer
mi daje neku nadu da nisu svi muškarci loši.“
Svaka od nas
Učenice 4.D razreda Ekonomske i birotehničke škole Bjelovar
Josipa Klemić, prof.